Mirjana Srdić

Piše: Mirjana Srdić, dipl. inž. tehnologije, načelnik službe za sanitarnu hemiju Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske

Med i drugi proizvodi od pčela su hrana, dodatak hrani, pomoćno ljekovito sredstvo i kao takvi najčešće namijenjeni najosjetljivijoj populaciji, djece, starih i iznemoglih osoba, rekonvalescenata, sportista kao i zdravih ljudi. Ispitivanja meda i drugih proizvoda od pčela vrši se u cilju obezbjeđenja za zdravlje sigurnog proizvoda, sprečavanje stavljanja na tržište patvorenih proizvoda i konačno podizanje kvaliteta i bezbjednosti proizvoda, što je osnovni preduslov za otvaranje puta “cvjetnom zlatu” u zemlje regiona i dalje.

Med kao i druga hrana, su u domenu ispitivanja kvaliteta i zdravstvene ispravnosti koje obavlja Institut za javno zdravstvo Republike Srpske. Laboratorije Instituta su akreditovane prema najvišem standardu BAS EN ISO 17025, u okviru kojeg su akreditovane metode za analizu meda. Kompetentnost u oblasti ispitivanja meda i proizvoda od meda je potvrđena u međulaboratorijskim uporednim ispitivanjima u okruženju i u Evropi.

Sve analize se vrše prema važećim zakonskim propisima koji su u upotrebi u Republici Srpskoj i nekih koji su preuzeti iz Bosne i Hercegovine.

Iako smo u dosadašnjem radu uspjevali ustanoviti neispravnost meda i neusklađenost sa propisima, možemo reći da stvarnog interesa za ovu oblast nije bilo od strane nadležnih organa iskazanih prema Institutu, iako su od pčelara uvijek dolazile inicijative u vidu zahtjeva da se nešto mora učiniti na polju sprečavanja stavljanja na tržište patvorenih proizvoda. Takvi proizvodi su se mogli lakše naći na tržištu, što je donekle “razumljivo” jer takav proizvod je jeftin, najčešće bez kontaminenata, homogen, tečne konzistencije i dr.  Postojala je stalna sumnja da je vršena analiza na kvalitet i zdravstvenu ispravnost, posebno kod uvoznih medova, koji se stavljaju na tržište.

Nekako u isto vrijeme ove godine, zahvaljujući planiranim aktivnostima Ministarstva poljoprivrede, Instituta za javno zdravstvo i Saveza udruženja pčelara Republike Srpske, formira se ideja da se mora hitno pristupiti zajedničkim akcijama u cilju uređivanja ove veoma značajne oblasti.

Prvi korak je učinjen izradom programa za odobravanje sredstava za opremanje hemijskog laboratorija Instituta (Učešće u nabavci atomskog apsorpcionog spektrofotometra za određivanje ostatka teških metala) a drugi koji je u toku pod nazivom “Unapređenje proizvodnje i prometa meda u Republici Srpskoj kontrolom kvaliteta i zdravstvene ispravnosti”, koji su finansirani od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Projekat “Unapređenje proizvodnje i prometa meda u Republici Srpskoj kontrolom kvaliteta i zdravstvene ispravnosti” je pripremljen i sprovodi se zajedno sa Savezom udruženja pčelara Republike Srpske koji je  obezbjedio Instititu i Republičkoj veterinarskoj inspekciji uzorkovanje meda preko teritorijalno organizovanih pčelarskih regija. Uzorci su dalje preko regionalnih zavoda za javno zdravstvo prosleđeni u Institut.

Laboratorije Instituta pripremaju u sklopu ovog programa obuku visoko specijalizovanog osoblja u oblasti ispitivanja kontaminenata u hrani (pesticidi i antibiotici), dok se već vrše analize na teške metale i mikotoksine.

Uzorci meda se trenutnom analiziraju, krajem novembra mjeseca će dogovoreni broj uzoraka biti proslijeđen kod podugovarača radi ispitivanja rezidua pesticide i antibiotika. Po završetku nalaza  rezultati ispitivanja će biti obrađeni, klasifikovani i u formi izvještaja proslijeđeni svim partnerima ovog programa.

Rezultati koji se očekuju:

* Incijativa za početak selekcije proizvođača meda u Republici (udruženje pčel.).

* Podraška popunjavanju registra proizvođača meda u Republici (nadležno ministarstvo).

* Osnova za planiranje godišnjeg nadzora nad proizvodnjom i prometom ove vrste proizvoda (nadležne inspekcije).

* Edukacije pčelara iz oblasti svrstavanja meda u odnosu na nove zakonske propise, pripreme za procedure utvrđivanja sortnosti i autohtonosti meda.

* Osposobljavanje laboratorija Instituta za uvođenje i razvoj metoda analiza pesticide i antibiotika za što posjeduje svu infrastrukturu.

* Stimulisanje i pomoć proizvođačima a obeshrabljivanje falsifikatora.

* Postizanje realne otkupne cijene meda.

* Stvaranje baze za ukrupnjavanje ovog sketora kao podsticaj za razvoj prerađivačkih kapaciteta.

* Konačan i veoma važan cilj spremnost kako od strane poizvođača da proizvedu visoko kvalitetan proizvod tako i razvoj Instituta da to i verifikuje.

U ovom veoma teškom vremenu i nova pošast još nedovoljno razjašnjenog nestanka pčela u cijelom svijetu stavlja pred nas moralnu obavezu da ovim kako vrijednim organizmima tako i respektabilnim proizođačima u velikoj mjeri i u punom rasploživom kapacitetu budemo od pomoći i na usluzi.

Mr Goran Mirjanić

Danas pčelarimo sa nekoliko vrsta košnica i pri tome koristimo tehnologiju pčelarenja, onu koja nam se određenog momenta učini kao najprikladnija i dosta efikasna. Sama tehnologija pčelarenja treba da je jednostavna, efikasna i sa što manje apitehničkih zahvata.

Pčelari, u želji za ostvarivanje visokih prinosa, zanemaruju, ovog momenta nekoliko osnovnih parametara, koji karakterišu savremenu tehnologiju pčelarenja:

1.     biološke mjere borbe protiv štetočina pčela (varoa),

2.     nivo rezidua u pčelinjem vosku,

3.     kvalitetna ishrana pčela,

4.     marketing u pčelarstvu.

Zanemarujući i jedan od gore navedenih pokazatelja, dovodi se u pitanje i kvalitet pčelinjih proizvoda i zdravstveno stanje proizvodnih društava. U pogledu bioloških metoda u borbi protiv pčelinjih štetočina, u evropskim razmjerama, ističu se okviri građevnjaci, trutovske klopke i vještačko razrojavanje proizvodnih društava. Takođe, nezaobilazna je upotreba i organskih kiselina, kao i upotreba timola.

Posmatrajući ovaj vid borbe protiv varoe i drugih pčelinjih štetočina i bolesti, može se zaključiti da se čovjek, iako u 21. vijeku, polako vraća na početak pčelarenja i pri tome veoma uvažavajući biološke osnove medonosne pčele. Tu se posebno misli na njen fiziološki rast i razvoj, kako kao individue, tako i kao cjelokupnog socijalnog društva. Prekomjernom upotrebom raznih dozvoljenih i ne- dozvoljenih  sredstava i lijekova (antibiotika i sl.) u zdravstvenoj zaštiti pčela, došlo je do zagađenja voska u košnici, do tog nivoa, da danas i slabije opremljene laboratorije mogu sa visokom sigurnošću utvrditi prisustvo ovih štetnih materija u vosku, a time i u medu. Jedan od načina kako riješiti ovaj problem je i razdvojeno topljenje voska  iz medišta od voska iz plodišta, pod uslovom da medište nije bilo postavljeno u vrijeme tretiranja. Takođe, za preporuku je imati i malu ručnu ili sličnu presu za proizvodnju satne osnove, koja bi poslužila za izgradnju satne osnove, kojoj bi sirovina bio vosak iz medišta. U želji da postigne visoke proizvodne rezultate, pčelar često i pretjera u tim svojim nastojanjima, pri čemu remeti biološku ravnotežu u košnici. Primjer za to je nekvalitetna i prekomjerna prihrana pčelinjih društava, sa šećernim sirupom i pogačama. U našim istraživanjima utvrdili smo, da svako invertovanje šećera, i sa kiselinama i sa enzimom invertazom, potpomaže pčeli u preradi hrane i istu veoma brzo lageruje u saće. S druge strane, klasičnim spravljanjem šećernog sirupa, bez invertovanja, pčele se fiziološki iscrpljuju, troše svoje masne naslage i time bitno skraćuju život. Još jedna opasnost za pčele jeste činjenica da se iste hrane (sirupom ili pogačom) duboko u jesen, što znači da ovu vrstu hrane treba da prerade zimske pčele, koje imaju drugi zadatak, a to je da produže vrstu. Prilikom spravljanja hrane za pčele, uz upotrebu kiseline, treba obratiti pažnju i na rN vrijednost gotove hrane, jer ova vrijednost može da govori o kvalitetu hrane i ne bi trebala da je ispod 3 – 3,5. U posljednje vrijeme, na evropskom tržištu se pojavio i šećerno-kukuruzni sirup sa povećanim učešćem glukoze. Dosadašnja istraživanja ukazuju da bi ovaj sirup mogao biti zamjena za gore navedene vrste pčelinje hrane, pod uslovom da su količine spravljenog sirupa relativno svježe. Tržišne prilike ukazuju da osim nelojalne konkurencije, pčelare opterećuje činjenica da se viškovi proizvoda i dalje prodaju kroz maloprodajne tokove, a iste opterećuje nezavidna ekonomska situacija stanovništva. U prošlosti se trgovalo u vidu trampe, pa se za oku meda moglo dobiti 1,3 kg pršuta ili 1,5 l rakije. Unutar državnog pčelarskog saveza mora da postoji jedinstven stav o marketingu u pčelarstvu, a on se ogleda u internoj kontroli kvaliteta pčelinjih prozvoda  (primjer Pčelarskog saveza u Njemačkoj – vlastita laboratorija za kontrolu pčelinjih prozvoda). Kada se kvalitet ujednači, preostali dio posla se sastoji u kreiranju zajedničke ambalaže i etikete za članove saveza. Na ovaj način, gotov pčelinji proizvod će biti prepoznatljiv  za kupca, kao prirodan i domaći proizvod, što je i cilj uspješnog marketinškog nastupa na tržištu  svakog proizvođača.

Trebinje

Pčelarska zadruga “Žalfija” iz Trebinja je kontinuirano u funkciji unapređenja pčelarskog sektora Hercegovine. Osnovali su je ovdašnji pčelari sa ciljem da imaju privredni subjekt  preko kojeg će obavljati razne poslovne transakcije, koje sami i usitnjeni nisu u mogućnosti uspješno realizovati. U dugom spisku djelatnosti, kojim se zadruga bavi, na prvom mjestu je uzgoj pčela, proizvodnja meda i pčelinjeg voska. Ali, i svi drugi poslovi vezani za prometa roba bitnih za pčelarstvo. Tu se, prije svega, misli na proizvodnju satnih osnova, proizvodnju pogača, proizvodnju i pakovanje čuvenog hercegovačkog meda, promet reprodukcionih materijala i lijekova za pčelarstvo, prodaju matica, pospješivanje dobre pčelarske prakse i edukaciju pčelara, izradu  biznis planova i softvera za pčelarstvo…

Zadruga ima najsavremeniju opremu za proizvodnju prihrane za pčele (pogače) koje se proizvode po jedinstvenoj recepturi svjetske pčelarske organizacije Apimondije, odnosno njenog predsjednika gospodina Gilles Rattja. Zadruga proizvodi oko 300 tona pogača godišnje. One se prodaju po izuzyetno povoljnim cijenama. Nadalje, raspolaže i sa najsavremenijom opremom za preradu voska, uz sterilizaciju na 130 stepeni Celzijusa i izradu satnih osnova svih dimenzija.

- Pogače su prilagođene organima za varenje pčela, za čiji unos i razlaganje pčela troši najmanje enerije u svom metabolizmu. Za sve naše proizvode vršimo testiranje na pčelinjacima naših članova, a zdravstvenu, mikrobiološku i veterinarsku kontrolu u nadležnim veterinarskim i zdravstvenim ustanovama u Bosni i Hercegovini. Svakako treba naglasiti da se proizvodnja odvija u objektu registrovanom za poslove skladištenja, prometa, izvoza, punjenja i pakovanja proizvoda životinjskog porijekla – ističu u  “Žalfiji”.

Cilj zadruge je da stalno povećava obim proizvodnje. Koncem jula 2010. godine ona je zaključila ugovor o izvođenju građevisnkih radova na administrativno-poslovnom centru površine oko 2.000 kvadratnih metara. Izgradnjom ovog  funkcionalnog objekta dobiće se degustaciona sala, laboratorija za lijekove, laboratorija za bolesti pčela, laboratorija za med, prostor za edukaciju, prostor za veterinara, proizvodnju prihrane za pčele, prostor za preradu voska, prostor za otkup meda i dr. Izgradnja ovog  centra rezultat je uspješne saradnje OXFAM-a Italija, USAID-a Fostering Markets Activity (FARMA) i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

- Izgradnjom ovog objekta doprinijet će se boljem regionalnom uvezivanju pčelara iz Hrvatske, Crne Gore, Italije i Albanije. Naša zadruga bi trebala postati centar te regionalne saradnje, a med koji je nadaleko poznat po svom kvalitetu, trebao bi postati izvozni brend, jer se proizvodi od ljekovitog bilja, koje raste na prostorima Hercegovine, poput vrijeska, žalfije, zanovijeta, majčine dušice, kupine, bijele djeteline i sl. Otvaranjem ovog objekta otvoriće se, svakako, mogućnost za proširenje djelatnosti zadruge, kao i za zapošljavanje većeg broja lica – kažu u Pčelarskoj zadruzi “Žalfija” iz Trebinja.

Slavko Stanić

U godini koju smo ispratili pčelari sa područja Birčanske regije su imali prinose koji nisu za oduševljenje, ali ni za razočarenje. Pogotovu kada se porede sa nekim drugim regijama, gdje će 2011. godina biti zapamćena kao veoma slaba.

Najbitnije je, svakako, da se iz zimskog perioda izašlo sa tolerantnim gubicima, koji se procjenjuju na oko 15 odsto. To je bio preduslov za dobru pripremu pčelinjih društava za glavnu pašu, što su ovdašnji pčelari znalačli odradili i rezultati nisu izostali.

- Što se tiče prinosa meda, godina je bila dosta dobra – kaže Slavko Stanić, član Upravnog odbora Saveza udruženja pčelara Republike Srpske sa područja Birčanske regije. – Prosječno je bilo oko 20 kilograma meda po košnici. Bagremova paša u srednjem toku Drine (Bratunac, Skelani, Srebrenica) bila je dosta dobra. Dobro je ponijela i livada, posebno na području Zvornika, Milića i Šekovića.  Imali smo i dosta šumskog meda – medljike na višim predjelima.

Udruženja pčelara sa područja ove regije su radila i na podizanju stručnog znanja svojih članova. U skoro svim udruženjima organizovana su predavanja za pčelare na kojima su istaknuti stručnjaci govorili o aktuelnim temama vezanim za tehnologiju pčelarenja i zdravstvenu zaštitu pčela. Udruženja pčelara “Kesten” iz Bratunca i “Bagrem” iz Zvornika organizovano su posjetila  37. beogradski sajam pčelarstva “Tašmajdan 2011”, gdje se, zaista, imalo šta vidjeti i naučiti.

Kada je riječ o pčelarskim sajmovima i izložbama u organizaciji ovdašnjih pčelarskih organizacija, i ove godine su izostale takve manifestacije. Istina, vrijedno je naglasiti da su se na tradicionalnoj sajamskoj manifestaciji “Dani maline 2011” u Bratuncu pojavili  i pčelari sa svojim proizvodima. Nisu izostala ni priznanja. Za najboljeg pčelara proglašen je  Refik Jašić iz Mihaljevića, druga nagrada pripala je Dani Ješić iz Grabovačke Rijeke, a treće i četvrto mjesto podijelili su Ratko Majstorović iz Tegara i Sulejman Ibrahimović iz Glogove.

32 miliona za pčelarstvo

Pčelarstvo sve češće dospijeva u žižu interesovanja državnih organa i institucija širom svijeta, a posebno u Evropskoj uniji. Parlament Evropske unije donio je u prošloj godini nove propise i zaključke koji se odnose na pčelarski sektor. Opredjeljenje je da se za ovu granu poljoprivrede izdvoji 32 miliona evra kako bi se efikasnije zaštitile pčele jer ukoliko se neke mjere budu odlagale moglo bi biti prekasno. Posebna pažnja i sredstva izdvoijiće se za naučno-istraživački rad i razvoj veterinarske medicine.

- Pčelarstvo je presudno za naše društvo jer oprašivanje igra ključnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti i održive evropske poljoprivrede i sigurnosti hrane – rekao je u Parlamentu Evropske unije mađarski poslanik Čaba Tabajdi.

Sve je više pčelinjih bolesti i pčele su postale ugrožena vrsta. Mnogo je uzroka koji utiču na desetkovanje pčelinjih društava, jedan od najtežih je, kako se ističe u stručnim krugovima, varoa, koja slabi imunološki sistem pčela. Iskorjenjivanje nekih biljki koje su bile dragocjena pčelinja paša takođe spada u red uzroka smanjenja broja pčelinjih zajednica. Korištenje pesticida otrovnih za pčele, takođe je među razlozima uništavanja pčela, pa su sve glasniji zahtjevi da se sredstva za zaštitu bilja prije puštanja u promet i upotrebu prethodno testiraju, kako bi se utvrdilo da li su otrovni za pčele.

Vijeće ministara poljoprivrede Evropske unije usvojilo je sredinom maja prošle godine zaključke o zdravstvenoj zaštiti pčela. U njima se naglašava unapređenje sistema zdravstvene zaštite pčela. U tom smislu ići će se na osnivanje Zajedničke referentne laboratorije i dugoročan rad na jačanju monitoringa pčelinjih bolesti te poboljšanje pristupačnosti veterianrskih lijekova za očuvanje pčela.

Ministri poljoprivrede Evropske unije posebno ističu:

- da su pčelari prvenstveno odgovorni za zdravlje svojih pčela i da više pažnje moraju pokloniti dobroj pčelarskoj praksi,

- da je bitno osigurati kvalitetne programe za usavršavanje pčelara u svim državama članicama Evropske unije s tim da nacionalni pčelarski savezi i zdravstveni stučnjaci podrže ove programe obuke,

-  da tamo gdje se za zaštitu bilja koriste sredstva koja potencijalno mogu biti štetna za pčele bude uspostavljena bliska saradnja između lokalnih pčelara i poljoprivrednika,

- da se ispita mogućnost pružanja daljih podsticaja za farmaceutski sektor kako bi se povećala ponuda i dostupnost odobrenih veterinarsko-medicinskih proizvoda za pčele,

- da se nastavi ažuriranje proizvoda za zaštitu bilja u sastavu procjene rizika za pčele i traže mogući nedostaci u metodologiji procjene rizika i eliminisati ih gdje oni postoje, ako se to smatra naučnim i relevantnim za zdravlje pčela i dr.

U Republici Srpskoj, pa i cijeloj Bosni i Hercegovini, pčelarstvo je još uvijek na marginama interesovanja onih koji vode razvojnu politiku. Istina, donošenjem Zakona o pčelarstvu u Republici Srpskoj napravljen je prvi korak. Sada je donijet Pravilnik o evidentiranju pčelinjaka, pčelara i pčelinjih društava, a slijede i druga podzakonska akta. Baza podataka, katastar paše i druga akta treba da uvedu više reda, da se zna koliko ima pčelara, koliko oni imaju košnica, kako organizuju zdravstvenu zaštitu svojih pčela i još mnogo čega. U svemu tome udruženja pčelara, pčelarske zadruge i Savez udruženja pčelara Republike Srpske imaće puno posla, ako misle da budu na evropskom „pčelarskom kolosijeku“.